Dečko koji obećava

Марко Далмација je visok, crnomanjast mladić koji slobodno vrijeme provodi svirkajući gitaru ispred Allianz Arene u Minhenu. Марко kaže da prolaznici, tu i tamo, bace koji dinar, a ponekad ga i kakva stara Nemica upita za zdravlje. Prst sudbine je dao Марку talenat za pevanje, ali ga je i odveo u tuđinu. Далмација je iz poštovanja prema svojim korijenima snimio album najvećih EX YU hitova, koje je prepjevao na engleski jezik. Pitali smo ga kako je najperspektivniji učenik kontroverznog profesora muzike, Vilija Ferdinandija, završio kao gastarbajter.

Polucija: Марко, kako Vam je uopšte palo na pamet da gubite vrijeme radeći ovakve gluposti?

Далмација: Čovjek često mora da pravi kompromise, a tek gastarbajter. Ja sam imao tu nesreću da sam svakog jutra morao da se zapitam da li da odem na posao ili da ostanem kod kuće. Kao radoholik, kakav jesam, nerado sam često birao kuću. Prelazak sa torenta na strim je kulturološki šok koji mora probuditi nostalgiju u svakom čovjeku. To me je bacalo u dosadu i nezadovoljstvo. Takva osjećanja ne vode ničemu, a ja sam osoba koja ne trpi uzaludnost. Pogledao sam veću sliku nepoznatog autora i bilo mi je jasno. Moja osjećanja su plod moje kulture i mog vaspitanja, a da bih ih podijelio sa sredinom u kojoj sam se nalazio morao sam savladati jezičku barijeru. Pošto sam zaljubljenik u muziku, nametnulo se kao prirodno da vrata otvorim balkanskim Elvisom. Sve što je uslijedilo nakon toga je plod srećnih okolnosti, s obzirom da su gotovo sve TV serije koje sam u to vrijeme pratio zašle u poznu četvrtu sezonu. Vjerovatno je suvišno, ali i interesantno reći da ove, kako ih vi nazivate, gluposti, nikada nisam podijelio ni sa jednim prijateljem koji ne potiče sa prostora nekadašnje, a sada već bivše Jugoslavije. Često se i sam zapitam da li je sve ovo što sam do sada napisao čista laž, što jeste dosta neistinito, samim tim što sam napisao da je često. Uglavnom, mislim da se ne treba obazirati na takve stvari; čovjek treba da bude ono što jeste i to je jedini pravi put do uspjeha.

Polucija: McDonald’s je nedavno proslavio 25 godina od otvaranja prvog restorana u Srbiji. Zbog čega ste na taj dan upali goli u terazijski Mc i, prema izjavama očevidaca, umjesto trzalicom, po gitari tamburali penisom?

Далмација: McDonald je nedavno raskinuo dugogodišnju saradnju sa kompanijom Heinz. Ja sam tih dana bio van Beograda, pod uticajem droge i alkohola, nezavisno od situacije. Miješanje tehnika sviranja tambure i gitare može biti interesantno, ali je u ovoj situaciji samo pokazatelj nivoa muzičkog obrazovanja očevidaca i direktna provokacija.

Polucija: Da li je tačno da je, i pored toga što ste visoki i brkati, Vaš penis veličine prosječne trzalice?

Далмација: Pitanje u vezi sa trzalicama uvijek otvara dosta prostora za diskusiju. Iako nisam svakodnevni konzument, mislim da je to stvar individualnog karaktera. Meni, recimo, najviše odgovara Dunlop Nylon .83 mm, koju nikada nisam koristio, s obzirom na nestandardnu debljinu, tako da sam primoran da koristim .73 mm. Jednostavno rečeno, savršena trzalica ne postoji.

Polucija: Za poslednji broj Nin-a ste izjavili da Vam je čuveni profesor maestro Vili Ferdinanadi prenio veliko muzičko znanje, ali i ostavio veliku traumu. Da li je tačno da Vas je maestro dirao gudalom gdje niste željeli da se dirate?

Далмација: Taj intervju sam dao u prilično nezgodnom trenutku. Organizacija Nin-a se raspadala na Ost i West, došlo je do neusklađenosti članaka, a samim tim i do širenja dezinformacija. Veliko muzičko znanje profesora maestra koje sam usvojio ne dovodim u pitanje, ali demantujem traumu. Istina je da sam često zaboravljao da ponesem gudalo na časove muzičkog uvježbavanja i usavršavanja, ali to nas nije sprečavalo da se zabavimo i uživamo. Iako mi je veoma drago što mi je ovo pitanje postavljeno, mislim da ću morati da potražim azil u inostranstvu.

Polucija: Na sajtu na kojem ste postavili pjesme kao tag je označena Germany. Da li to znači da pretendujete na njemačko tržište?

Далмација: Njemačka je zemlja u kojoj snovi postaju stvarnost, ukoliko su dobro uokvireni pravnim regulativnim sistemom. Sa druge strane, to je auto tag.

Polucija: Brankica Stanković u svojoj knjizi „Insajder, moja priča“ tvrdi da ste pokušali da je ubijete od kurca. Da li je po srijedi bio seksualni odnos ili pokušaj ubistva?

Далмација: Brankitza_BG1975 i ja smo dugogodišnji internet prijatelji, pa je logično da u našem odnosu postoji i doza seksualne želje, pogotovo sa moje strane, s obzirom na rečenicu. Seksualni nagon je životinjski, a linija između života i smrti tanka, tako da ne mogu jasno da kažem šta je bilo po srijedi. Nakon pročitane knjige razgovarao sam sa aktorima i njihov stav je nedvosmislen. Međutim, mene i dalje buni činjenica da Brankicu nikada nisam lično upoznao, ali je vrlo vjerovatno da se odgovor krije negdje između viskija i piva.

Polucija: I za kraj, da li ima nešto što Vas nismo pitali, a Vi bi voljeli nas da pitate?

Далмација: Iako sam svjestan da je novinarstvo posao koji zahtjeva brzinu i produktivnost, moram da priznam da mi je malo krivo što se, prije nego što smo prešli na posao, nismo pitali. Takođe bih vas podsjetio da, po dogovoru, pitanja budu formata regular, a odgovori bold.


Ovde možete poslušati album didn't it brain Марка Далмације

Aleksandar Tijanić